Pletenice moje bake
Zamislite ovo…. Vukovar prije 30 – tak godina, polako pada mrak, mama se vratila sa posla i spremamo se na dan Svih Svetih na staro groblje. Ulica pred ulaz u groblje ispunjena je standovima. Mirisu peceni kesteni, sareni standovi puni usecerenih jabuka, krokanta, secerne vune, raznih igracaka i balona. Mi djeca obozavali smo proci tom ulicom, a sjecanja su jos uvijek tako svjeza kao da je jucer bilo. Ulazak u groblje bio je tako dostojanstven i miran, samo su svijece pokazivale put. Sto se vise priblizavas Krizu to je svijetlo postajalo jace, pregrst svijeca obasjavalo je Kriz. Pored Kriza uvijek Misa, a poslije Mise naravno, kod Bake na druzenje i naravno mazenje. Ulazimo kod bake u ljetnu kuhinju a na sporetu se peku kesteni, miris je neodoljiv. Na stolu tacna prekrivena najljepsom vezenom krpom a ispod nje savrsene bakine pletenice posute kristal secerom. Bake mozda nema vise s nama, ali u nasim srcima i mislima zivi zauvijek. Sjecanje na nju i sve nase drage kojih nema danas obiljezavamo svi, svako na svoj nacina. Ja sa najboljim bakinim pletenicama, bas kako nam je ona uvijek pravila. Pletenice mogu ispeci, ali bakin zagrljaj mi nitko ne moze dati.
Continue reading Pletenice moje bake
